Igor Čabraja
Ivan Tudek
"Muhe", "Kontakt" i "Fatamorgana I, II, III" grafike, instalacije i slika instalacije
28.04.2008. - 14.05.2008.
Centar za kulturu - Galerija Vladimir Bužančić
Za Galeriju Vladimir Bužančić Igor Čabraja je priredio ciklus od pedeset grafika pod nazivom "Muhe", izrađene u tehnici bakropisa, aquatinte i suhe igle. Za Galeriju Vladimir Bužančić Ivan Tudek predstavio se jednim uljem na platnu "Kontakt" i trima instalacijama na zidu od platna "Fatamorgana I, II, III".
Za Galeriju Vladimir Bužančić Igor Čabraja je priredio ciklus od pedeset grafika pod nazivom "Muhe", izrađene u tehnici bakropisa, aquatinte i suhe igle. Listovi su opremljeni uskim drvenim okvirom i postavljeni na zidu u blok koji se sastoji od pet vodoravnih redova (dakle, svaki red sadrži deset listova). Na svakom listu nalazi se otisak muhe u crnoj boji, smještene svaki put u drugi dio kvadratnog kadra. Muha je na matricama rađena u četiri veličine – od 2,5 do 5 cm duljine.
„Igor Čabraja kao umjetnik njeguje danas pomalo rijetku (barem kod mlađe generacije) vjernost izražavanju u klasičnim grafičkim tenikama suhe igle, bakropisa i akvatinte. Do sada su kod kritike i publike bili iznimno zapaženi njegovi grafički listovi na kojima je razrađivao strukture rastera. (…) Ciklusom koji se ovom prilikom prvi put predstavlja, Čabraja nastavlja zaokupljenost ritmom, no ostvaruje ju u posve drugačijem registru. Naime, umjesto u apstraktnom izričaju, grafičar nizanjem grafičkih listova u cjelinuuspostavlja ritam sačinjen od različito položenih muha. Metierski suvereno i vješto, balansirajući na finoj granici između naturalističke vjernosti prikaza četiri varijante kukca dvokrilca i neopterećenosti suvišnim detaljima, Čabraja izaziva dojmljivu i pročišćenu (čak i simboličkom narativnošću) optičku senzaciju koja ukazuje na zarobljenost (živoga?) bića na papiru ispod stakla (ako se usredotočimo na pojedini segment), odnosno na rojenje (što može sugerirati cijeli blok).“
(Barbara Vujanović, iz predgovora kataloga izložbe).
„Ivan Tudek na svojim slikarskim platnima, a potom i na objektima izrađenima od prepariranoga platna, kreće se putovima ulančavanja priviđenja, fatamorgana, iskrivljavanja, rastapanja i sastavljanja oblika, pokušavajući pritom izmiriti nešto (još) nedovoljno jasno s postojećim stanjem stvari. (…) Uzdrhtalost i vrućina fatamorgane, uslijed koje nastaju lelujave vizije, potencirane su febrilno jarko crvenim linijama objekata, odnosno prostornih crteža, kojima u zamašnom prostornom protezanju autor materijalizira svoja viđenja na granici spoznaje o stvarnosti. Nevezani asocijativni niz blizak automatizmu, na kojem se inzistiralo u poetici nadrealizma, ostavlja otvorenu mogućnost za nastanak pojedine kompozicije, ali i za daljnje stilsko razvijanje Tudekova likovnoga jezika.“
(Barbara Vujanović, iz predgovora katalogu izložbe).