Hrvoje Šercar
"Između historije i sna", slike, međunarodna izložba u Republici Češkoj
01.09.2009. - 30.09.2009.
Hrvoje Šercar na hrvatskoj je likovnoj sceni prisutan već gotovo pet desetljeća unutar
kojih se nametnuo kao tipološki izdvojena i nezaobilazna crtačka osobnost. Slikar
autodidakt, izgradio je vlastitu poziciju odmetnika i pobunjenika protiv dominantnih
umjetničkih tendencija i prevladavajućeg likovnog ukusa. Iako sudionik najranijeg
hrvatskog happeninga, ostao je tragaocem za arhetipskim izvorištima u nacionalnoj i
regionalnoj baštini, onih primordijalnih i vječnih vrijednosti kojima su se napajali “moderni
divljaci” u povijesti moderne umjetnosti.
U zreloj fazi stvaralaštva interes mu sve više zaokuplja arhitektonska baština koju uprizoruje
u karakterističnim vedutama hrvatskih gradova ili njihovih arhitektonskih cjelina.
Pri tom, Šercarov historicizam nije reminiscencija historijskih događaja, u njegovim
prizorima nema ljudi pa tako ni radnje, nego je slika idiličnog poretka, organske
veze između ljudi i prostora njihova življenja. Nepravilan format kožne podloge kao i
njezina organička struktura podržavaju simboličke konota cije u odnosu čovjeka i urbanog
organizma kojeg je sagradio po vlastitoj mjeri. “Naivna” idiličnost minulih svjetova,
u kojima se dominatnoj kršćanskoj kulturi prikrada pučko praznovjerje i poganska,
predkršćanska religioznost, likovni je govor iskristalizirala u preciznoj liniji
tušem, perom i kistom na koži, u ravnopravnoj koegzistenciji geometrijske i obrnute
perspektive, deskriptivne povijesne faktografi je i fantazije srednjovjekovnog bestijarija.
Šercarov anakron likovni jezik otkriva živi intelekt istraživača-arheologa, predanog
čitača-iluminatora, putnika-kartografa koji bilježi povijesnost hrvatskih gradova,
ali ne samo to. Organičke, zatvorene gradske strukture istkane gustom mrežom
crtovlja stvaraju kontrapunkt s prazninom apstraktnog prostora osnove. Organizam
grada biva tako istrgnut od ostatka svijeta kanđama ptica, nošen na leđima ribe ili kakve
druge zvijeri simbola svetca zaštitnika ili personifi kacije grada, pretvarajući prizor
u snoviđenje. Ilustratorska deskiptivnost ne iscrpljuje svoju razložnost u historijskoj
faktografi ji, već tka autorovu priču koja se otima realističnom i transformira ga u
fantazmagorično. Tim pomakom od realnog ka fantastičnom, slikar-pripovjedač iskazuje
ne samo vlastitu kulturološku vezu s baštinom, već i svijest o višeznačnosti ove naše
zbilje, vodeći nas u predjele nesvjesnog u kojem “moderni divljak” traži istinitu potku ispod
ove naše izvještačene “stvarnosti”. Uporabom ready madea pak, autor stvara snažan
li kovni i simbolički kontrapunkt: sučeljava prošlost i sadašnjost, historijsko i moderno
zahvaćajući zbilju jednako snažno u njezinoj materijalnosti kao i u ideji o njoj.
Odmetništvo Hrvoja Šercara otkriva nam stoga kritičara i skeptika u povijesni razvoj
i sukladno tome progresiju kulturnih i duhovnih vrijednosti, a pobunjenik pjesnika i
sanjara koji u baštini prepoznaje kulturni identitet i vlastita duhovna izvorišta, susret
prošlosti i sadašnjosti, realnog i fantastičnog, povijesti i literature.
(Anita Zlomislić, iz predgovora kataloga)
