Petar Barišić - kiparske instalacije
Vatroslav Kuliš - slike
"Herbarium Pictorium"
21.06.2008. - 10.08.2008.
Centar za kulturu Novi Zagreb i Hrvatska samouprava u Sentandriji te Kulturni centrar Sentandrije zajednički su organizirali izložbu uglednih hrvatskih umjetnika kipara Petra Barišića i slikara Vatroslava Kuliša od 21.06.2008. – do 10.08.2008. u prestižnoj galeriji MŰVÉSZET MALOM.
„U jeziku, kao simboličkom sustavu neodvojivom od pojma pisma, koje je uostalom i trajni predmet interesa Barišićeva rada, postoji sintagma obrnuta rukavica. Performativni učinak te sintagme manifestira se u relativizaciji, štoviše i u miniranju binarnih opozicija na kojima se temelji jezik, a time i naše jezikom proizvedene predodžbe stvarnosti. Obrnuta rukavica osipa granicu između činjeničnosti punoga i praznoga, pozitiva i negativa, šupljine i ispune, te konačno tvari i ne-tvari, onoga što jest i nije moguće vidjeti.
U susretu s monumentalnim prostornim konstrukcijama satkanim drvenim letvicama koje Barišić matematičkom preciznošću proizvodi tijekom zadnjeg desetljeća, konstrukcijama koje, među ostalim, relacioniraju probleme prohodnosti tijela i pogleda, a koje naziva Prostornim zavjesama, ili Složenicama, prepoznajem upravo logiku obrnute rukavice koja katalizira proces prostornog iskošenja - trajnog izmicanja koordinata stvarnoga, pri čemu svaki objekt postaje nemogućim objektom. „
(Leonida Kovač, iz predgovora kataloga izložbe.)
„Novi ciklus slika "Herbarium Pictorium" otvara jedno novo poglavlje u stvaralaštvu Vatroslava Kuliša. Iako ostaje u okvirima svog prepoznatljivog stilskog izraza, u ovom ciklusu slika događaju se znakovite promjene u umjetnikovom duktusu i u odnosu prema osnovnom gradbenom materijalu – tvari, odnosno boji, koja se sada emancipira i (su)djeluje u gradnji slike bitno drugačije nego dosad. Upravo na takvom izravnom, impulzivnom pristupu, u kojemu tvar – boja i platno na koje se ona nanosi nisu samo sredstvo izraza, već subjekt dijaloga utemeljio je Vatroslav Kuliš svoj slikarski izraz.
Konačna forma djela zapravo nastaje iz interaktivnog odnosa – umjetnika, kao aktivnog principa koji svojim činom pokreće pasivne principe tvari, i same tvari koja pak, pokrenuta, djeluje na umjetnika u procesu stvaranja.U ovom složenom procesu mijenja se umjetnikova percepcija, što određuje njegove reakcije, a time i tijek sljedeće faze interakcije, odnosno nastajanja slike. Kuliševe slike ne nastaju na osnovi prethodno promišljenog koncepta i razrađenih skica koje usmjeravaju proces stvaranja od prvog poteza do konačnog dovršenja. Radi se upravo o aktiviranju spontanog i izravnog pristupa slici i o procesu uzajamnog djelovanja, kroz koji se mijenja kako umjetnik, tako i tvar –materija, sada oblikovana na neponovljiv način. Ona postaje umjetnikova otjelotvorena duhovnost, odnosno njegov stil – izraz.
Činjenica da Kuliš gradi cijeli svoj opus, pa i ovaj najnoviji ciklus, na odnosu s prirodom, a da ga se pri tom ni na koji način ne može definirati kao pejzažista ili marinista u klasičnom smislu, razumljiva je u svjetlu dviju temeljnih sastavnica njegove slikarske genealogije. S jedne strane Kuliševo slikarstvo temelji se na iskustvu američkog apstraktnog ekspresionizma i action paintinga, a s druge na snažnoj tradiciji hrvatske apstrakcije utemeljene na pejzažu Šimunovića, Glihe i Murtića. Kuliš prirodi ne prilazi tražeći neki konkretan motiv, već ju poima u njezinoj cjelovitosti, kao živući vibrantan organizam, kao poticajnu, vječno promjenjivu poetsku potku koja djeluje u svoj svojoj punini i snazi na sva umjetnikova osjetila, da bi se pokretom stvaralačke ruke materijalizirala u boji i svjetlosti slike.“ (Miroslav Gašparović, iz predgovora kataloga izložbe.)
Istoimena je izložba održana u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu od 2. 12. 2007. – 3. 2 . 2008.
Večernji List, 1. 7. 2008., str. 19.
Vjesnik, 23. 6. 2008., str. 27.
Vjesnik, 19. 6. 2008., str. 35.
Nacional, br. 658, 24. 6. 2008., str. 88-89.
Članci su u PDF formatu.