Božica Dea Matasić
"Panacea"
21.05.2010 - 09.06.2010
Kiparstvo Božice Dee Matasić u prvom desetljeću novoga stoljeća na hrvatskoj suvremenoj
likovnoj sceni prepoznatljivo je po lebdećim, gotovo sublimiranim organičkim formama naglašene
ambijentalne vrijednosti jednako kao i inventivnošću i eksperimentiranjem s novim,
suvremenim kiparskim materijalima i tehnologijama. Uspješno sintetizirajući tekovine
moderne umjetnosti, točnije njezinu zaokupljenost čistom formom te suvremenu zaokupljenost
kontekstom, jednako fizičkim i kulturološkim, organičku apstrakciju i futuristički
karakter suvremenih materijala, stvorila je rijedak spoj nasljeđa moderne tradicije i suvremenih
istraživanja.
U posljednjim ciklusima (Živa ogledala 2006., Životopis 2007.) kiparica je začela proces
aktivacije promatrača kroz prepoznavanje i identifikaciju karakteristika vlastite tjelesnosti
(bore, otisci prstiju) i autoričinih likovnih ostvarenja. U najnovijem ciklusu nazvanom
Panacea zamječujemo daljnje premještanje autoričine pažnje s forme i prostora ka
međudjelovanju svijeta umjetnika i svijeta publike, a time i prijelaz od skulpture ka objektima.
Kinetička svojstva objekata aktiviraju se promatračevom manipulacijom čime mijenjaju
svoj položaj u prostoru. Time se objekti dovršavaju u procesu recepcije promatračevom
aktivnošću i reinterpretacijom.
Panacea je eliksir, lijek koji liječi sve bolesti. Panaceje Božice Dee Matasić eliptoidnim
oblikom podsjećaju na pilulu i ironijski apostrofiraju sveopću težnju suvremenog čovjeka za
instant rješenjima za sreću. Popiti pilulu koja sve liječi i tako naći rješenje za sve probleme
ravno je dobitku na lutriji ili fizionomskoj preobrazbi koju nude estetski kirurzi. Sreća koja
nastaje preko noći, a bez imalo truda tipičan je izdanak pop kulture i potrošačkog mentaliteta.
U tom smislu, autorica ima kritički pristup masovnoj kulturi, jednako onima koji prodavajući
iluzije zarađuju milijune, kao i uspavanoj samosvijesti potrošača.
Međutim, ove čarobne pilule pružaju i potpuno oprečnu interpretaciju. Karakteristikama one
podsjećaju na tzv. japanske Daruma lutke. Daruma je japansko ime za indijskog redovnika
Bodhidarmu iz 6. st., osnivača Č’an budizma u Kini koji se kasnije u Japanu nazvao zen.
Daruma lutka je simbolićna reprezentacija Bodhidarme zadubljenog u meditaciji. Zatvoren
oblik objekata Božice Dee Matasić, jednako kao i Daruma lutaka, sugerira premještanje
pažnje s vanjskog na unutrašnji svijet, sa dezintegrirane svijesti raspršene prijanjanjem uz
objekte vlastitih želja ka integriranoj svijesti koja razlikuje potrebe od želja, koja u kontaktu
s vanjskim svijetom ostaje mirna, koncentrirana i nepomućena. Nisko težište objektima
daje stabilnost neuvjetovanu bilo kakvom izvanjskom manipulacijom što je kvaliteta koja
upravo podsjeća na stabilnost uma koja se postiže meditacijom. Pored toga, objekti su lagani
i pokretljivi pa se publika s njima može igrati i prevrtati ih ili premještati po miloj volji, ali
one će se uvijek vratiti u svoj početni položaj.
Panaceja Božice Dee Matasić istovremeno je lijek koji donosi otrežnjenje od obmane instant
rješenjima pop kulture i ukazivanje da se lijek za sve nalazi u nama samima. Biti integriran,
usidren u sebi, jedina je istinska panaceja. Takva cjelovitost zacjeljuje sve rane.
Anita Zlomislić
